dobre vibracije
snaga žene

Život ne treba planirati. Život treba živjeti!

Približavam se kraju još jedne svoje osobne godine. Kad se osvrnem unazad na protekle dvije, do sad najteže i najizazovnije godine mog života, ne mogu ne primjetiti da su najteže one godine u kojima najviše učimo.

Iako Joe Dispenza kaže da ne trebamo patnju da bismo pokrenuli promjenu i da je dovoljno samo odlučiti se za nju, činjenica je da je svaka korjenita promjena često izazvana nekakvom osobnom krizom, koja je često bolna.

Nijedno stvaranje ne događa se bez razaranja.

Kao što se novi Feniks ne može izdignuti iz pepela prije nego što stara ptica nestane u vatri, tako ni leptir ne može postati leptir dokle god se drži za svoju staru ideju da je gusjenica. Da bi leptir postao leptir, prvo treba prestati biti gusjenica.

Ovo otpuštanje najteži je dio procesa. Kako se odreći nečeg u što smo uložili vrijeme, energiju, emocije…?

A hoćemo li prevladati krizu i iz nje izaći bolji, moćniji i snažniji ili ćemo se poput mitskog Uroborosa nastaviti vrtiti u krug i gristi svoj vlastiti rep ne shvaćajući da ako želimo promjenu glavu moramo okrenuti u nekom drugom smjeru, ovisi o karakteru, volji i unutarnjoj snazi.

Ali najviše od svega, ovisi o viziji i idealu kojeg želimo ostvariti, kao i životu kojeg želimo živjeti.

Gdje se vidimo u budućnosti? Kako izgleda ta budućnost, s kime je i kako želimo provesti?

Svaka budućnost prije ili kasnije postati će sadašnjost.

Sloboda se nalazi izvan petlje, i tek kad izađemo iz petlje svojih uobičajenih misli i starih uvjerenja krenut ćemo na put prema slobodi i stvaranju novih uvjerenja koja će bolje rezonirati s našim dubljim, autentičnijim Ja.

No, da bismo došli upravo tamo gdje želimo stići, moramo napisati novu osobnu priču.

Je li teško napisati novu osobnu priču?

Iz svog iskustva, mogu vam reći da je. Užasno je teško. U masi istih, stopljenih riba koje plivaju nizvodno postati poput pastrve koja pliva uzvodno zaista je teško.

Ponekad ćemo uspjeti. A ponekad će nas sila ponovo povući nazad, i onda opet ispočetka. Ali, jednom kad napustite staru priču, povratka nema.

I upravo to je ono što život ponekad traži od nas – da se otisnemo na putovanje u nepoznato i pogledamo u nekom drugom smjeru. Da otkrijemo i napišemo svoju novu, osobnu priču. Da shvatimo koliko nam je ona potrebna. A za to moramo naučiti plivati protiv struje, u svom vlastitom ritmu, prestati planirati i napokon početi živjeti – sve dok jednom ne izađemo iz petlje, u koju se više nikada nećemo poželjeti vratiti.

To se zove SLOBODA.

A ona uvijek dolazi uz cijenu.

I ovo je prava škola za život, za koju nema udžbenika, i koja se zove ISKUSTVO.

Jer život ne treba previše planirati.

Život, zapravo, samo treba živjeti!!!

P.s. Budite svoji. Hrabri i neustrašivi. To je jedini način! 😉

You Might Also Like...

No Comments

    Leave a Reply