Psihospiritualna integracija -pomirenje svjesnog i nesvjesnog dijela ličnosti

Psihospiritualna integracija predstavlja sazrijevanje čovjekove ličnosti i čin pomirenja njegovog svjesnog i nesvjesnog dijela.

U knjizi Čakre Keith Sherwood psihospiritualnu integraciju opisuje kao „proces kojim se liječe nezdrava stanja (bolesna stanja čovjekova energetskog sustava i njegovog energetskog polja).“

Psihospiritualna integracija odvija se u tri faze: prisjećanje, sabiranje i stapanje.

Što je cjelovita ličnost?

Cjelovita ili integrirana ličnost zasniva se na spoznaji i pomirenju svih njenih svjesnih i nesvjesnih dijelova. Ovakva ličnost čini osnovu za postizanje sklada i ravnoteže energetskog sustava ili polja, što predstavlja krajnji cilj psihospiritualne integracije.

Postizanje cjelovitosti prati razbijanje iluzije, prihvaćanje nesigurnosti kao sastavnog dijela života (budući da je i sigurnost određena vrsta iluzije) i svjesno kretanje na Putovanje – prema Sebi.

Psihospiritualna integracija vraća čovjeka iz stanja zaborava u stanje cjelovitosti, koje je njegovo prirodno stanje. Naučeni odnosno stečeni strah nestaje, a čovjek počinje osjećati jedinstvo sa cijelim svijetom i postaje biće radosti, koje je njegova prava bît.

Radost je čovjekovo pravo, koje mu je dano rođenjem.

Tko sam ja? – Ja jesam.

Isprva se Ja jesam pojavljuje kao zasebna ličnost duboko zakopana u nesvjesnom iz kojeg u svjesno stanje dopiru samo obrisi. Takvo je iskustvo čovjeka koji se počeo prisjećati tko je i prikupljati odnosno sabirati nesvjesne dijelove sebe.

Samo kroz proces prisjećanja, sabiranja i stapanja čovjek spoznaje različite aspekte svoje ličnosti, počinje ih povezivati, usklađivati i doživljavati kao jedinstvenu cjelinu.

„Ja jesam“ zbir je svih nesvjesnih, razlomljenih dijelova ličnosti koje se svjesno prizivaju na površinu s namjerom njihovog konačnog ujedinjenja.

Prisjećanje slijedi sabiranje izgubljenih dijelova sebe, koje se može usporediti sa skupljanjem razbacanih dijelova cjeline. Ovo sabiranje vodi do oporavka psihe i tijela, uklanjanja energetskih blokada i oslobađanja finijih oblika energije koja je do tad bila zarobljena u energetskom sustavu, što vodi do povratka zdravlja i osobne moći.

Budući da je cjelina uvijek jača od pukog zbroja njenih dijelova, postizanje jedinstva stvaralački je proces u kojem ponovo izgrađujemo sebe i stvaramo svjesniju, zreliju i otporniju ličnost.

Na kraju psihospiritualne integracije razlomljeni dijelovi čovjekove svijesti stapaju se u Ja jesam. 

Stapanje predstavlja konačni cilj psihospiritualne integracije – osvještavanje čovjekovog duhovnog bića ili aspekta Ja jesam i njegovo prizivanje iz dubine zaborava i iluzije odvojenosti.