Prema Keithu Sherwoodu, psihospiritualna integracija, odnosno sazrijevanje cjelovite ličnosti, može uroditi uspjehom samo „ako joj čovjek pristupi iskreno i hrabro. Iskrenošću se stvari prihvaćaju onakve kakve jesu, a ne kakve bismo htjeli da budu. Hrabrost daje sposobnost da se prihvati sve onakvo kakvo jest.“
„Hoćemo li, u čistilištu možda, vidjeti naša prava lica i čuti svoj pravi glas?“
Clive Staples Lewis
Keith Sherwood, autor knjige Čakre – kola života u svom je radu zapazio da je većini ljudi najteže biti iskren i hrabar.
Pravila i konvencije našeg društva, želja da se ne povrijede tuđi osjećaji, čežnja da se bude prihvaćen i nesvjesna potreba da se stvari prikazuju boljima ili gorima nego što jesu, čovjeka ispunjavaju strahom, zbog čega on često bira neiskrenost, smatrajući da je to jedni izbor kojeg ima.
Zašto umjesto iskrenosti biramo neiskrenost?
Mnogo je razloga zbog kojih ljudi biraju neiskrenost.
Neiskrenost često predstavlja liniju manjeg otpora, osobito u situacijama koje prijete sigurnosti ili udobnosti čovjeka. Svijest zaključuje da je mudrije biti neiskren kako bi se stvari sačuvale onakve kakve jesu, što stvara zatvoreni krug.
Vrlo često, ljudi koji su neiskreni prema sebi i drugima nesvjesno sprječavaju sebe i druge da osjete višu razinu energije od one kojom trenutno raspolažu. Veća razina energije čuva zdravlje, pomaže nam održati dobre veze s drugima i pridonosi osjećaju neizmjerne radosti, ali mnogi ljudi žive u nesvjesnom uvjerenju da će, postanu li previše svjesni, zdravi i radosni, time ugroziti svoj život, rad i odnose s drugim ljudima.
Na neki način, i hoće.
Njihov će se život početi mijenjati.
Čovjekov život, kvaliteta odnosa s drugim ljudima, njegova osobna snaga, rad i zdravlje, određuje razina energije kojom raspolaže i sposobnost da zrači slobodno svim oblicima energije.
„Racionalan život na kojeg većina ljudi pristaje smišljen je kako bi nas zadržao u ograničenjima. Mijenjajući razinu energije i sposobnost da zrači, čovjek mijenja i stav prema svijetu.“ Keith Sherwood
Vanjsko stanje čovjeka odraz je njegove nutrine. Svako povećanje energije, kao što je rekao Tagore, ugrožava čovjeka koji se „vječno ograđuje zidom“.
Upravo zato, kad mora birati između iskrenosti i više razine energije ili neiskrenosti i statusa quo, većina ljudi opredjeljuje se za status quo.
Kočenje energetskog protoka – prikrivanje istine
Emocionalna neiskrenost koči protok neželjene emocionalne energije.
U izbjegavanju suočavanja sa svojim emocijama, čovjek ih skriva pred sobom i pred drugima, koči protok energije te tako remeti sve odnose s okolinom. Blokirane frekvencije energije određuju točku gdje će se čovjek zakočiti u tananom energetskom sustavu, i njoj primjereno područje tijela.
Kad je slobodnom zračenju energije zakočen protok, ljudi gube osjećaj međusobni osjećaj povezanosti.
Stupanj udaljavanja obiju strana ovisi o tome koliko neiskren čovjek energije troši da bi prikrio svoje emocije i koliko uspijeva u tome. Budući da je laž vrlo lako razotkriti, moguće je samo djelomično prikrivanje, te je tako protok energije zapravo sputan a ne posve zakočen.
Djelomično zakočen protok energije ima poremećenu frekvenciju, a ona narušava dobre odnose s drugim ljudima. Osim toga, neiskrenošću čovjek koči energiju kojom bi inače slobodno zračio prema van i koja bi neometano tekla njegovim energetskim sustavom. Prijeđe li prikrivanje u naviku, bitno će se smanjiti razina prane u energetskom sustavu čovjeka.
A to je glavni preduvjet za nastavak bolesti.
Sputavanje slobodnog protoka prane i prikrivanje istine odvija se neprekidno. Čovjek to nikad ne može smetnuti s uma i potrebna mu je golema energija da bi bio uspješan lažac. Unatoč njegovu velikom naporu, neiskrenost nema nikakva smisla; ona samo remeti odnose s drugim ljudima i svim uključenima donosi bol i patnju.
Hrabrost
Da bi se izabrala iskrenost pri sučeljavanju sa strahom, potrebna je hrabrost.
Hrabrost je drugi preduvjet za psihospiritualnu integraciju.
Kad kažem hrabrost, ne mislim pritom na tjelesnu hrabrost, junaštvo koje susrećemo u izvanrednim prilikama ili u toku krize.
Mislim na svakodnevnu hrabrost koja čovjekovu životu daje plemenitost, a njemu dovoljno snage da izabere što jest, a ne ono kakvim ga drugi žele; mislim na hrabrost koja čovjeku daje vjeru u sebe i dovoljno iskrenosti da bude to što jest u svakodnevnim situacijama, tako da može živjeti vlastitim životom i slijediti svoju dharmu.
Kad kažem hrabrost, mislim na hrabrost u malenim stvarima, koje kažu da sebi, da životu, i tako potvrđuju život.
„Srce ima ona koji strah poznaje, ali ga ovlada, koji vidi ponor, ali ga gleda gordo. Onaj koji gleda ponor nepostojanja, ali ga ščepa kandžama orla, taj je hrabar.“
No Comments