Mistično iskustvo je jedno osobito stanje svijesti koje vaš život može promijeniti zauvijek. Taj se trenutak može opisati jedino kao ekstatičan, jer doživljavate značajnu ekspanziju vlastite veze sa životom. Osjećate da je život pun ljepote i svetosti, ali ovaj osjećaj i fenomen ipak ostaje objektivan i nalazi se izvan vašeg individualnog ja. Theolog Rudolf Otto nazvao je ovo iskustvo numinosum. U ovom članku prema njemu ćemo se odnositi kao prema mističnom iskustvu.
Tijekom povijesti, mistično iskustvo nazivalo se religioznim ili duhovnim iskustvom, a malobrojni mistici koji su ga zabilježili opisali su ga kao ushićen i nediferenciran osjećaj radosnog jedinstva sa svime što postoji. Iskustvo kenoze, kojom su kršćanski mistici opisivali stanje „božanskog protoka“, pobliže opisuje doživljaj mističnog iskustva. U psihologiji, najbliži pojam koji opisuje ovo tajanstveno stanje odnosi se na „rubna iskustva“ Abrahama Maslowa i društava okrenutih prema prirodi poput australskih Aboridžina, čija su mistična iskustva nazvana „Dadirri“.
Svijeća u mraku
Najbolji način opisivanja mističnog iskustva događa se uz pomoć alegorije. Drevna hindu tradicija Advaita Vedanta nudi jednu zanimljivu:
„Zamislite da ste u potpuno tamnoj sobi. Rečeno vam je da se u njoj nalazi velika zmija. Dok sjedite u sobi, možete vidjeti njenu siluetu i osjetiti veliki strah dok razmišljate o tome kako vas u svakom trenutku može ugristi. Ali jedan dan bljesak svjetla osvijetli sobu i uviđate da je ono što je izgledalo kao zmija zapravo uže. Iako je bljesak bio trenutačan, dao vam je pogled istine. Odjednom, vaš dugotrajni strah nestao je u potpunosti, a vaše iskustvo u sobi više nikad nije bilo isto.“
Ovo je način na koji se mistično iskustvo doživljava: ono je poput bljeska istine koja vas oslobađa od ograničavajućeg osjećaja jastva i daje vam okus realnosti koja se sada čini puno stvarnijom.
Platon pripovjeda da je Sokrat imao sličnu alegoriju glede mističnog iskustva. Pretpostavimo da ste cijeli svoj život proveli okovani u špilji. Iza vas plamti vatra, a pored vas sjede drugi zatvorenici. Sve što vi i zatvorenici znate o životu je iskustvo promatranja sjena kako plešu na suprotnom zidu te zajedničko tumačenje onoga što vidite. Međutim, jednog dana lanac jednog zatvorenika slučajno puca i on bježi u vanjski svijet. Isprva je zbunjen, preplavljen, preplašen, ali također osjeća neizmjeran osjećaj rasta, strahopoštovanja i blaženstva. Svjestan je da doživljava veću i potpuniju stvarnost, nego što je mogao iskusiti u špilji; i tad ugleda rupu u zemlji. Njegov prirodni instinkt je da se vrati kako bi oslobodio svoje bližnje, no nakon povratka u svijet tame i sjene njegov pokušaj da prosvijetli svoje pratitelje dočekan je s ismijavanjem i nevjericom, uz optužbe da je lud.
Do neke mjere, svi smo zatvorenici u špilji naših prošlih iskustava. Svaki naš svjetonazor postaje špilja u onom trenutku kad mu dozvolimo da postane stvaran.
Značajke mističnog iskustva
Mistično iskustvo varira u dužini i intenzitetu. Jeste li ga već doživjeli? Slijedi nekoliko obilježja mističnog iskustva:
1. Svjesno jedinstvo
Granice unutar kojih percipirate svoju individualnu svijest i identitet (ego) nestaju. Umjesto toga, ostaje vam neograničena i beskonačna veza sa svime oko vas.
2. Nepostojanje vremena i prostora
Zbog izostanka definiranja identiteta ili prostornog prepoznavanja vaš osjećaj vremena čini se beskonačan. Prestajete biti poput statičnog pojedinca koji vrijeme percipira od trenutka do trenutka, već ga počinjete gledati kao neprekinuti tok vječnih sadašnjih trenutaka. A bez vremena, prostor je neograničen.
Iz razloga što je vaš osjećaj identiteta nestao, nestaje i vaša sposobnost razdvajanja vašeg (sada nepostojećeg) okruženja u individualne prostorne elemente.
3. Objektivna stvarnost
Uz nedostatak prepoznatljivog identiteta dolazi osjećaj veće objektivnosti, kao da doživljavate mnogo zamršeniju i dublju stvarnost. Nije samo da se sve čini savršeno, već uviđate da je sve savršeno po prirodi.
4. Zahvalnost
Velik dio vaših ekstatičnih osjećaja dolazi od ogromnog osjećaja zahvalnosti. Ova zahvalnost je preplavljujući osjećaj strahopoštovanja prema vašoj (sada nepostojećoj) beznačajnosti u usporedbi s ogromnim prostranstvom postojanja.
5. Život vam postaje svet
Zapravo, vaš osjećaj zahvalnosti toliko je ogroman da osjećate kao da gotovo ni ne zaslužujete imate priliku iskusiti takvo čudo. Razvili ste nov osjećaj poštovanja prema svetosti života koji vam omogućuje da budete ovdje.
6. Razumijete paradoks
Naš osjećaj sebstva ili identiteta stvara podvojenost (dualnost) u našoj percepciji stvarnosti („Ja“ sam odijeljen od „Onog“). Međutim, u trenutku u kojem ta podvojenost nestaje, ostavljeni ste u ne-dualnoj stvarnosti, što vaš intelekt smatra paradoksalnim u odnosu na ono na što je navikao.
7. Iskustvo je neopisivo
Ogroman raspon emocija i intuitivno razumijevanje koje sada utjelovljujete čini pokušaj opisivanja ovog iskustva jezično ograničenim i uvredljivim za samu dubinu iskustva.
8. Iskustvo je privremeno
Sama priroda mističnog iskustva je njegova prolaznost. Naposljetku se vraćate svom uobičajenom načinu života, ali iskustvo mijenja nešto duboko u vama.
9. Iskustvo mijenja vaš život
Nakon doživljaja ovog stanja, ni iznenadna smrt ne čini se tako zastrašujuća kao što je bila, a uvjerenja ili ambicije koje ste nekoć smatrali važnima momentalno gube značaj. Zapravo, mistično iskustvo često budi žeđ za što je više moguće takvih iskustava u svakodnevnom životu.
Mistično iskustvo samo je proba
Postoji prikladan pojam u kršćanskoj doktrini poznatoj kao Milost. Ova riječ zapravo znači da primamo milost i ljubav iz božanskog jer ono želi da to imamo, ali ne zbog toga što smo učinili nešto da to zaslužimo.
Mnogi ljudi miješaju mistično / duhovno iskustvo s kultiviranjem duhovnog života. Za mene, međutim, ta iskustva dolaze s milošću, ali naša zahvalnost za njih razmjerna je razvoju naše duševne zrelosti.
Ako se milost mističnog iskustva dade 10-godišnjem djetetu, ono će bez sumnje osjetiti iskustvo, ali razina na kojoj će ga doživjeti razlikovat će se u odnosu na nekoga tko je prošao sazrijevanje, duboko istraživanje svoje psihe, i tko je naučio živjeti život iz pozicije svoje duše. Za dijete ovo će biti veliko iskustvo koje će na kraju izblijedjeti i postati daleka uspomena. Ali za čovjeka koji je svoj život posvetio razvoju duševne zrelosti, obradi tla svoje duše, ovo iskustvo postaje sjeme koje je spremno procvjetati. Ovo bi moglo biti krunsko iskustvo koje vodi do konačnog duhovnog buđenja.
Upravo zbog toga toliko naglašavam potrebu rada na duši i putovanja prema duševnoj zrelosti. Bez širenja prolaza kroz koji se povezujemo s dušom, mistično iskustvo nema dubokog i dugotrajnog utjecaja na nas. Ali s njim, možemo okusiti miris i bît vječnosti.
Izvor: mystical-experience
No Comments