Kako biti uspješan ako pred sobom vidimo samo ograničenja? Ako želimo postići uspjeh, fokus moramo staviti na mogućnosti. Prevladajte predrasude, i na pola ste puta do uspjeha.
„Um je poput padobrana – funkcionira samo ako je otvoren.“ Albert Einstein
Kad se suoči s izazovom, većina odraslih će pomisliti da mu nije dorasla i da su šanse da ga svladaju male ili nikakve. Međutim, kad se dijete suoči s izazovom, ono je često uvjereno da postoji način da ga svlada – čim otkrije kako to učiniti. Ovo je prikaz dva suprotna stava, koji su rezultat dva suprotna stanja uma:
1) stanje zatvorenog uma – nešto je neizvedivo ili vjerojatno nemoguće pa zašto uopće pokušavati i trošiti vrijeme i energiju,
2) stanje otvorenog uma – nešto je izvedivo ili vjerojatno moguće, a rješenje je tu negdje, ako se problemu pristupi na pravi način.
Kako onda postati uspješan ako su ograničenja jedino što vidimo ispred sebe? Ako želimo biti uspješni, fokus moramo staviti na mogućnosti, a ne na ograničenja. Dijete ima otvoren um jer još nije stiglo NAUČITI ograničenja koja se u životu obično pojavljuju. Ali, koja točno ograničenja?
Po uzoru na dječji, i odrasli mogu svoj zatvoreni, odrastao um ponovo učiniti otvorenim. Umjesto odbijanja mogućnosti i ostajanja u ograničenju, možemo ga ponovo naučiti da počne prihvaćati mogućnosti i da, još bitnije, malo po malo počne odbacivati ograničenja. No, pritom će biti potrebno razbiti i poneku predrasudu.
Predrasuda negativnosti
Predrasuda negativnosti je negativan stav, tj. negativno mišljenje utemeljeno na predrasudi. Predstavlja naučeni način razmišljanja koji je poput loše navike i koji se aktivira automatski, poput zadanog programa zbog čega ga je teško uočiti a još teže promijeniti, odnosno zamijeniti novim i pozitivnim. Kao i svaka predrasuda, osim što proizlazi iz (samo)nametnutih ograničenja, isto to nastavlja poticati. Sve ovo ima sposobnost godinama nas držati na mjestu – u lošem odnosu, na krivom poslu, pogrešnom dijelu grada ili bilo kojoj drugoj situaciji koja nas ograničava i koju bismo htjeli promijeniti ili poboljšati. Međutim, naš vlastiti program to ne dozvoljava.
„Puno je teže razbiti predrasudu, nego atom.“ Albert Einstein
Ako ste poput većine ljudi, prvo što ćete primijetiti kad se suočite s izazovom promjene ili nečim novim i nepoznatim uglavnom su ograničenja i poteškoće, uvjerljivi razlozi za neuspjeh, dugačak popis stvari koje bi mogle poći po zlu i svi mogući razlozi za to. Predrasuda negativnosti sa sobom donosi aktivaciju obrambenog mehanizma koji nas štiti od poraza, materijalne ili druge štete te neugodnog ishoda općenito. Jer, poraz boli. Neuspjeh boli. Ali, život bez izazova i uzbuđenja isto boli, samo na drugi način.
Kognitivna disonanca
Osim predrasude negativnosti, postoji još jedno sputavajuće razmišljanje – kognitivna disonanca. Svaki izlazak iz dobrog, udobnog i poznatog načina djelovanja ili življenja sa sobom donosi strah, neizvjesnost i nepredvidljivost, što stvara unutarnju borbu i ispunjava nas nelagodom. Da bismo ovaj osjećaj zatomili, odbijamo ga slijediti. Upravo to je djelovanje kognitivne disonance – kad god se od nas traži velika i temeljita promjena, čak i ako poticaj za nju dolazi od nas samih, aktivira se mehanizam koji nas gotovo uvijek skrene s puta i vrati u zonu udobnosti. Kao da u našem umu postoji neka nevidljiva prepreka koju nikako ne možemo preskočiti ili zaobići. Jer, lakše je izdržati i ne misliti o tome nego se mijenjati, zar ne?
Kako, dakle, prevladati ograničenja?
Svjesno stavljanje fokusa na mogućnosti s vremenom će učiniti značajnu razliku i postati lijepa navika. Predrasuda negativnosti uspješno će biti zamijenjena predrasudom pozitivnosti, a kognitivna disonanca inicijativom i hrabrosti.
Dajte svom umu slobodu – nekˊ nabroji sve što bi moglo poći po zlu. A onda mu zadajte novi zadatak – nekˊ sad nabroji sve ono što bi moglo ispasti dobro!
Buddha je prikladno izrazio prirodu „samoograničavajućeg“ načina razmišljanja rekavši:
„Um koji opaža ograničenje je ograničenje samo po sebi.“
Dakle, um koji opaža ograničenja ne može ni vidjeti mogućnosti. A čovjek, ako u svom umu ne vidi mogućnosti, ne može se kretati naprijed.
U svemu što radimo važno je ne zaboraviti na svog glavnog saveznika – a to je naš um – kojeg možemo naučiti da radi za nas, a ne protiv nas.
No Comments