Jesenski ekvinocij ili jesenska ravnodnevnica predstavlja jedan od četiri važna godišnja astronomska događaja. Uz njega, to su zimski i ljetni solsticij te proljetni ekvinocij ili proljetna ravnodnevnica. Raspoređeni u podjednakim vremenskim razmacima, svaki od njih predstavlja jednu fazu unutar godišnjeg ciklusa i svaki od njih sadrži poruku koja nikad nije jednoznačna i koja se ne odnosi samo na ljude koji rade na zemlji, već i na sve ostale.
Osobno, smatram da su jesenska ravnodnevnica i zimski solsticij najvažniji događaji u godini. Zašto je tome tako?
Jesenska ravnodnevnica ili jesenski ekvinocij
Ravnodnevnica ili ekvinocij događa se dva puta godišnje u razmaku od šest mjeseci, u trenutku u kojem Sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator. Sama riječ ekvinocij potječe od latinskih riječi aequus (jednak) i nox (noć) i odnosi se na približno jednako trajanje noći i dana. Proljetna ravnodnevnica ili ekvinocij događa se 20. ili 21. ožujka, a jesenska ravnodnevnica ili ekvinocij 22. ili 23. rujna i najavljuje pojačano djelovanje hladne i vlažne jin energije koja će kulminirati u zimskim mjesecima. No, što nam jesenska ravnodnevnica zapravo poručuje?
„Kako siješ, tako ćeš i žeti!“
Poruka jesenske ravnodnevnice proizlazi iz jednog od mnogih univerzalnih zakona koji glasi:
„Kako siješ, tako ćeš i žeti!“
ili drugim riječima:
„Tvoja nagrada uvijek je proporcionalna tvojim zaslugama.“
Nitko ne može pobjeći ovom univerzalnom zakonu. Žetva koja je u tijeku ne odnosi se samo na žetvu u poljoprivredi, već i na žetvu u svim područjima našeg života – odnosima, poslovima, zdravlju, financijama, emocijama i razini zadovoljstva, što znači da je ova žetva duhovne, emocionalne i materijalne prirode i da se odnosi na sve naše uspjehe i sva naša postignuća.
Sve što smo ove godine posijali, počevši od:
1. zimskog solsticija koji je označio kraj jednog i početak novog razdoblja i koji je od nas tražio razmišljanje, introspekciju, osvrt na završenu godinu i postavljanje namjere za iduću,
2. proljetne ravnodnevnice ili proljetnog ekvinocija u kojem smo mogli vidjeti prve izdanke svoje namjere i svojih akcija kako izlaze na svjetlo dana i započinju svoj rast,
3. ljetnog solsticija u kojem je jačina Sunca poticala unutarnju vatru i ekspanziju u svim područjima, kao i plodnost i raznolikost naših ideja, i
4. jesenske ravnodnevnice ili jesenskog ekvinocija koji predstavlja vrhunac manifestacije i koji u naše ruke konačno stavlja sve ono za što smo cijele godine radili.
A jedino pitanje koje si sada moramo postaviti je – koliko smo, i jesmo li uopće zadovoljni svojom žetvom?
Naša realnost je naša žetva
Realnost koju živimo naša je žetva. Kakva će ona biti ovisi o tome što smo i kako sadili, kako smo brinuli o tome, jesmo li slušali sebe i svoju intuiciju ili smo odlučivanje prepustili drugima i pouzdali se u sreću i okolnosti, zaboravivši pritom da tim istim okolnostima možemo upravljati i da ih možemo usmjeravati? Ne samo da možemo, nego da za to imamo i odgovornost…? Je li naše zadovoljstvo sada veće ili manje? Jesmo li ponosni na svoja postignuća?
Ako smo zadovoljni, onda zaista imamo mnogo razloga za slavlje. A ako nismo, u isto ovo vrijeme sljedeće godine doći će nova žetva. Na nama je da iskoristimo mudrost iz prirode i kad za to dođe vrijeme postavimo namjeru i krenemo u akciju. Ne možemo saditi i žeti u isto vrijeme, ali se možemo potruditi da nam svaka iduća žetva bude bolja, plodnija i uspješnija. A ona stara, divna basna o Cvrčku i mravu savršeno se uklapa u ovu priču. 😉
Život u skladu s prirodom donosi nam blagoslove koji proizlaze iz dubljeg razumijevanja godišnjih ciklusa i njihovih sezona koje zovemo godišnja doba.
Do kraja godine ostalo je još taman onoliko vremena koliko nam je potrebno da sve svoje snage uložimo u svoju žetvu i od nje napravimo nešto s čime ćemo se ponositi.
Sva naša nezadovoljstva kreću od nas. Isto tako, sva naša nezadovoljstva završavaju s nama. I ne zaboravite – nitko ne može pobjeći univerzalnom zakonu koji glasi:
„Kako siješ, tako ćeš i žeti.“
No Comments