Elisabeth Haich, autorica nekoliko knjiga o duhovnosti (Inicijacija, Seksualna energija i yoga, Mudrost Tarota), bila je mađarski duhovni učitelj. Rođena i odrasla u Budimpešti (20. ožujka 1897. – 31. srpnja 1994.) u kojoj je živjela do kraja Drugog svjetskog rata, s Indijcem Selvarajanom Yesudianom 1941. osnovala je prvu školu yoge. Godine 1948. životni put vodi ju u Švicarsku u kojoj je osnovala novu školu yoge i na europskom tlu posadila sjeme istočnjačke duhovnosti.
U svojoj najpoznatijoj knjizi, Inicijacija, Elisabeth Haich opisuje iskustva svog života u Mađarskoj, kao i pojedinosti o svom navodnom prošlom životu u Egiptu. Vodi nas kroz svoje djetinjstvo u Budimpešti i odrastanje u obitelji u kojoj se odmalena osjećala kao „čudak“, kao stranac s čudnim idejama i pričama. Bila je drugačija od ostale djece.
U trenutku kad se Elisabeth počne prisjećati svog prošlog života u Egiptu počinje potpuno druga knjiga, i tada vidimo zašto ovo djelo ima poseban status kod osoba koje su krenule u duhovnu potragu. Ove „dvije knjige u jednoj“ otkrivaju dublje misterije, smisao silaska u materijalno tijelo, razloge duhovnog pada te zanimljivosti života u Egiptu.
Elisabeth Haich je tvrdila da je postigla „ego-smrt“, a njezin učenik u predgovoru je rekao:
„Stara žena bila je visoka, veličanstvenog stasa i držanja, ali izuzetno jednostavna i potpuno prirodna u svojim pokretima. Oči su joj bile nasmiješene, prijateljske, pune razumijevanja, ali toliko prodorne da su mnogi ljudi ostali smeteni kada bi ih pogledala. Ljudi su osjetili da može jasno vidjeti njihove misli, čitavu strukturu njihovih duša. Svaki put kada bih je vidio doimala se kao „različita osoba“. Dobio sam dojam da ta žena nosi svijet unutar sebe, da može očitovati čitav niz ljudskih sposobnosti i da sama nema svoju osobnost. Biti sve istovremeno znači biti ništa. Njezin pogled nije bio pogled osobe, bio je pogled beskonačnosti, i nije bio slijep za nečiju nesvjesticu ili ignoriranje: pogled koji se probija kroz nečiju nesvijest, pogled koji je vrlo teško podnijeti.“
Elisabeth Haich, Inicijacija i ja
Knjiga Inicijacija došla mi je u ruke dvaput, u razmaku od gotovo 20 godina. Prvi put kao da je najavila događaje koji će uslijediti u mom životu. I naravno, tada nisam ništa slutila o tome. Međutim, nedavno je počela izranjati iz moje podsvijesti i kao da me pozivala da je ponovo pročitam, što sam i učinila. Ovaj put donijela mi je objašnjenja i dragocjenu retrospektivu događaja od mog prvog čitanja do sadašnjeg trenutka, dakle gotovo dvadeset godina kasnije. Donijela mi je odgovore koje sam trebala i u trenutku u kojem sam ih trebala, kao i pomoć pri zatvaranju jednog dugog i vrlo značajnog, osobnog ciklusa. Sve što u tom periodu nisam u potpunosti shvaćala napokon je sjelo na svoje mjesto.
Priča Elisabeth Haich osobna je i duboka, i neće se svatko povezati s njom – ali to nije ni potrebno. Postoji puno priča i puno knjiga, i svatko je u potrazi za različitim odgovorima. No, ono što mi je u ovom čitanju privuklo pažnju i dodatno razbistrilo um nalazi se u 27. poglavlju pod nazivom Dvanaest parova srodnih karakteristika. Smatram da će svatko tko posveti pažnju ovim suprotnim karakteristikama, nijansama života i mudrosti kako sam ih nazvala napraviti jedan korak naprijed na svom putovanju, bez obzira kakav on bio i gdje vodio.
Mi već koristimo ovih Dvanaest parova srodnih karakteristika, ali ne uvijek na ispravan način. Umjesto jednog ponekad prevagne drugi, što počne stvarati neravnotežu. Ovladavanje njima predstavlja još jedan vid samokontrole koja nam je potrebna da bismo najprije ovladali sobom, a onda i svojim životom.
„Savladavanje tih osobina znači upotrijebiti ih u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ne postoje loše osobine kao takve, nema loših sila, nego samo pogrešno upotrijebljenih osobina i pogrešno upotrijebljenih sila.“ Elisabeth Haich
Dvanaest parova srodnih karakteristika:
šutnja – govor
prijemljivost – otpornost prema utjecajima
poslušnost – vladanje
poniznost – samopouzdanje
brzina svjetlosti – oprez, smotrenost
prihvaćanje svega – sposobnost razlučivanja
sposobnost za borbu – mir
opreznost – hrabrost
posjedovanje ničeg – naređivanje svemu
nemati obaveze – odanost
potcjenjivanje smrti – štovanje života
ravnodušnost – ljubav
Objašnjenje svakog para:
1. šutnja – govor
Postoji trenutak za šutnju, a postoji i trenutak za govor. Ako šutimo ili govorimo na krivom mjestu ili u krivo vrijeme, šteta će biti jednaka. Pažljivim osluškivanjem spoznat ćemo razliku između jednog i drugog te ih naučiti upotrebljavati na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
2. prijemljivost – otpornost prema utjecajima
Prijemljivost je dobra osobina ukoliko smo otvoreni prema onom što je dobro, lijepo, uzvišeno i istinito. Prema onome što nas udaljava od Istine i izražavanja svoje svrhe trebali bi nastojati razviti otpornost, a preduvjet je da te utjecaje znamo prepoznati.
3. poslušnost – vladanje
Poslušnost i spremnost na suradnju u postizanju zajedničkog interesa ili cilja za opće dobro nije isto kao i odricanje od svoje moći, pokoravanje drugome ili dopuštanje da drugi odlučuje umjesto nas. Također, vladanje drugima iz sebičnih poriva znak je duhovnog pada.
4. poniznost – samopouzdanje
Poniznost prema božanskom i univerzalnoj svijesti znači prihvaćanje i djelovanje u skladu sa svojim višim „Ja“, koje je duhovne prirode. No, pretjerana samoponiznost ili pak postavljanje sebe na mjesto najuzvišenijeg bića znak je samodopadnosti i prevelikog ega.
5. brzina svjetlosti – oprez, smotrenost
Za trenutno donošenje odluke, bez okolišanja i neodlučnosti potrebno je posjedovati bistrinu uma, oštrinu duha i jačinu karaktera. Suprotno tome, postoje situacije koje zahtijevaju oprez i dugo i pažljivo promatranje te kontrolu tog istog uma, duha i karaktera.
6. prihvaćanje svega – sposobnost razlučivanja
„Nikada te ne smije dirnuti način na koji ljudi postupaju s tobom. Ostaješ ono što jesi bez obzira na to da li te ljudi ponižavaju ili hvale.“ Elisabeth Haich
Mirno prihvaćanje sudbine nije isto što i ravnodušnost. Potrebno je znati se boriti u svim uvjetima i obraniti se od poniženja ili klevete, ali isto tako osjetiti kada je vrijeme za povlačenje. Odustati od borbe ne znači odustati od sebe i svog života.
7. sposobnost za borbu – mir
„Moraš biti sposobna razlučiti i razlikovati ono što je lijepo od onoga što je ružno, dobro od zla, istinito od lažnog, božansko od đavoljeg. Moraš biti sposobna boriti se protiv sjene zablude mačem istine. Ali tvoja uzvišena i hrabra želja za borbom ne smije si nikada dozvoliti degeneraciju u glupu svadljivost.“ Elisabeth Haich
8. opreznost – hrabrost
Biti oprezan te reagirati u pravo vrijeme i na pravom mjestu znak je hrabrosti. No, prečesto odustajanje od životnih borbi i povlačenje od izazova znak je pretjeranog opreza što predstavlja nedostatak samopouzdanja, i hrabrosti.
9. posjedovanje ničeg – naređivanje svemu
Neposjedovanje znači da shvaćamo da sve „naše“ ne pripada nama, već nam je dano na korištenje u svrhu našeg rasta. No, budući da je i materija stvorena od Boga, naš odnos prema njoj ne smije se pretvoriti u nebrigu, rasipništvo ili pohlepu. Moramo naučiti uzdržavati samog sebe, steći, zadržati i gospodariti materijom te postati čim manje ovisiti o drugima.
10. nemati obaveze – odanost
„Nemoj voljeti osobu, voli ono božansko u osobi.“ Elisabeth Haich
U sebi uvijek moramo njegovati svijest o vrijednosti ljudskog bića – kako drugih, tako i nas samih. Nevezivanje ne znači ravnodušnost, nezainteresiranost, uskraćivanje potpore i poštovanja niti podcjenjivanje sebe ili odustajanje od ispunjenja svoje svrhe. Sve što je pretjerano vodi u krajnost.
11. potcjenjivanje smrti – štovanje života
„Bitak je grana drveta života, prema tome sam život, a život je besmrtan.“ Elisabeth Haich
Podcijeniti smrt znači uvijek i svugdje prihvaćati rizike, bez razmišljanja o njihovoj stvarnoj vrijednosti. Nasuprot tome, štovanje života znači ne uzmaknuti ni pred najvećim izazovom, ali uz zadržavanje svijesti o životu kao najvećem daru.
12. ravnodušnost – ljubav
Na kraju, potrebno je proći test ljubavi, okrutne ljubavi i ravnodušnosti. Najuzvišenija od svih ljubavi je božanska ljubav koja ne poznaje diskriminaciju, osobna stajališta ili osjećaje. Ona jednostavno jest. Stav prema osobi, događaju ili stvari ne bi smio poticati iz antipatije već iz osjećaja za cjelinu i univerzalnu Istinu. Dobro ne postoji bez laži, kao ni lijepo bez ružnoga, stoga oni postoje kao dvije polovice jedne Istine.
Okrutna ljubav znači otpustiti ljude iz svog života kada je i to za neko više dobro ili viši cilj, umjesto zadržavanja pod svaku cijenu iz straha ili sebičnosti, ili prisiljavanja da djeluju protiv svoje slobodne volje.
Ovih Dvanaest parova srodnih karakteristika nalaze se u knjizi Inicijacija (izdanje Biblioteka Tragovi, Zagreb 2001.) na stranicama 160 – 167 u poglavlju 27, gdje su puno opširnije objašnjeni.
A onima koji žele saznati više o životu i uzbudljivoj priči Elisabeth Haich preporučam da pročitaju knjigu. Odvest će vas na jedno vrlo zanimljivo putovanje na rubu mogućeg – baš tamo gdje je najuzbudljivije! 😉
„Cijeni život u svom tijelu i živi radosno.“ Elisabeth Haich
No Comments