„Neuroza je uvijek zamjena za legitimnu patnju.”, izjavio je švicarski psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung. U čovjekovom životu postoji puno načina na koje može biti povrijeđen; isto tako, mnogo je načina na koje pokušava „zakrpati“ tu povredu, međutim, ne uspijeva uvijek u tome. Patnju i tjeskobu iz tih neliječenih emocionalnih rana prikriva poricanjem, ovisnostima, ljutnjom, povlačenjem u sebe, zatvaranjem svog srca ili nekom drugom vrstom bijega.
Prošlost nas drži na mjestu
Suočavanje s vlastitim ranama jedan je od najtežih, ali ujedno i najvažnijih procesa u životu. To je trenutak u kojem padaju svi velovi, sve maske i sva lica, a otkrivaju se naši stari ožiljci i rane. Tek kad njih iscijelimo moći ćemo zakoračiti prema svjesnom i autentičnom životu temeljenom na hrabrosti, našim stvarnim vrijednostima i talentima. Za ovaj proces potrebno je vratiti se mnogo godina unazad – u trenutke kad su povrede nastale i osvijestiti uvjerenja koja su iz njih potekla, a koja su prisutna i danas. Štoviše, ta uvjerenja su način na koji nastavljamo povrijeđivati sebe godinama nakon što se određeni događaj odvio.
Citati Carla Gustava Jung mogu nam pomoći približiti se sebi i ostvariti život kakvog priželjkujemo.
1. „Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem bića svjetlosti, već osvješćivanjem vlastite tame.“
Suočavanje s vlastitom tamom zahtijeva hrabrost, upornost i samodisciplinu. Potrebno je postati svjestan svojih patnji i često lažnih uvjerenja, kojima se udaljavamo od samih sebe. Ovakve su spoznaje obično neugodne, jer prodiru ispod zaštitne barijere koju smo si postavili i ulaze u ogromno skladište bolnih emocija i sjećanja. Mnoge od njih ne želimo ni priznati – lakše nam je kad ih ignoriramo. Među njima ćemo uočiti tužna sjećanja na osobe koje su nas povrijedile ili napustile, izvore loših navika, kao i vlastitu tamu iz koje djelujemo prema sebi i drugima. Neminovno, ovakvo iskustvo duboko će nas promijeniti.
2. „Dok nesvjesno ne učinite svjesnim upravljat će vašim životom i zvat ćete ga sudbinom.“
U svoju podsvijest pohranjujemo vjerovanja, iskustva i sjećanja. Već i sama svijest o postojanju nesvjesnog napravit će zaokret u našem životu. Sve više postajat ćemo svjesni uvjerenja koji djeluju u našem umu i koji se automatski aktiviraju, no nažalost ne uvijek u našu korist. Njihovo osvješćivanje pratit će promjena u vidu novih, drugačijih misli, kojima ćemo postepeno oblikovati nova, drugačija iskustva. Na ovaj način utabat ćemo novu stazu svog života, kojom ćemo sada hodati svjesniji, samouvjereniji i sigurniji u svoje odabire.
3. „Nisam ono što mi se dogodilo, već ono što sâm odlučim postati.“
Kad uvidimo na koje se sve načine hvatamo u mrežu svojih uvjerenja, uvidjet ćemo da su upravo naša uvjerenja ono što nas cijelo vrijeme drži na mjestu. Ovo je ujedno i poziv na njihovu promjenu. Sva moć je u nama – mi sami imamo mogućnost odabrati što ćemo zadržati, a što napustiti. A naš izbor je ono što određuje što ćemo na kraju i postati.
4. „Depresija je poput žene u crnini. Ako se pojavi, nemojte ju odbaciti. Pozovite je, ponudite da sjedne, tretirajte kao gosta i poslušajte što vam želi reći.“
Depresija je osjećaj koji uvijek sa sobom nosi neku poruku. Suočavanje sa činjenicom da u našem životu postoji mnogo toga što bi trebalo ispraviti ili mnogo prilika kod kojih smo propustili djelovati, može nas učiniti depresivnima. No, ovješćivanje nesvjesnog donijet će nam jednu dragocjenu spoznaju – počet ćemo lakše uočavati razliku između bitnog i nebitnog i manje vremena trošiti na nepotrebne stvari, a više na ono što je u skladu sa stvarnim potrebama naše duše. Uspostavit ćemo zdravi odnos prema sebi i prema drugima, što će dugoročno utjecati na naše raspoloženje.
5. „Vaša vizija postat će vam jasna tek kad pogledate u srce. Tko gleda prema van, sanja; tko gleda unutra, budi se.“
Jasan pogled na sebe i svoju nutrinu, na svoje snage, slabosti, uvjerenja i emocije prvi je korak prema sretnom i ispunjenom životu. Kad shvatimo i prihvatimo svoja uvjerenja i načine na koji djeluju, shvatit ćemo da ih imaju i drugi. Zbog tog novog, dubljeg shvaćanja, naši će odnosi postati dublji, topliji, iskreniji, a samim time i s više poštovanja. Svatko nosi sebe u sebi, svatko nosi svoje rane i povrede, i svatko je jednako vrijedan.
Utješno je znati da se ne trebamo utapati u svojim patnjama niti skrivati iza njih. No, za svjestan i autentičan život najteže je prijeći most koji do njega vodi. Ipak, nemojmo zaboraviti da uvijek imamo izbor – ostati tu gdje jesmo ili zakoračiti na put promjene, otključati svoj potencijal i postati najbolja verzija sebe – autentična i svjesna.
No Comments