Mnoge bolesti imaju svoja skrivena značenja. Istraživanja dokazuju ulogu psihe u stvaranju bolesti, stoga svaka bolest ima dublje, skriveno značenje.
Slijede neke od najčešćih bolesti i njihova skrivena značenja na dubljim razinama, prema knjizi „Iscjeljenja se događaju uz vašu pomoć“ Carol Ritberger.
Astma
Opći opis: Astma je upala bronha prouzročena alergenima kao što su dim, kemijski toksini, životinjske ljuskice, plijesan i prehrambeni aditivi. Može se aktivirati uslijed prehlade, gripe, stresa, slabosti nadbubrežnih žlijezda, hipoglikemije, oslabljene funkcije štitne žlijezde ili visokog unosa soli, a mogu je prouzročiti i alergije na pšenicu, kukuruz te mliječne proizvode.
Psihološke implikacije: Sklonost zabrinjavanju i življenje s tjeskobom zbog strepnje da će se nešto loše dogoditi. Ako se ne brinu zbog budućnosti, astmatičari su skloni baviti se prošlošću i svojim neuspjesima, teškim trenucima i negativnim događajima koji su im se dogodili, što podupire njihovu potrebu za brigom. Skloni su potiskivati emocije i nerado izražavaju svoje potrebe. Uspostavljaju međuovisne odnose, ali zamjeraju roditeljima i osjećaju da ih sputavaju i guše. U donošenju odluka ravnaju se prema drugima jer strahuju da će donijeti loše odluke, a zatim drugima zamjeraju pokušaje da njima upravljaju. Mrzovoljni su i osjećaju se krivima gotovo zbog svega.
Povezane emocije: Žalost, razočaranje, zamjeranje, gnjev, krivnja, stid.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.
Što valja promijeniti: Stavove.
Autoimuni poremećaj
Opći opis: Autoimuni poremećaji događaju se uslijed narušavanja ravnoteže mehanizama imunološkog sustava. Na normalna tjelesna tkiva tijelo reagira kao da su alergeni, čineći ga alergičnim na samog sebe i uzrokujući okretanje sustava protiv sebe.
Psihološke implikacije: Uzrok svakog autoimunog poremećaja – kroničnog umora, lupusa, reumatoidnog artritisa, fibromilalgije ili AIDS-a – u pravilu je psihološki obrazac nerealnih očekivanja od samog sebe te gnjeva usmjerenog prema sebi. Zbog toga se ove osobe okreću protiv sebe, uslijed čega se i imunološki sustav okreće protiv sebe. Autoimunim poremećajima najpodložnije su osobe koje su sputane sumnjom u sebe, koje nikad ne nalaze osobno zadovoljstvo i zadovoljenje kojem teže i za kojim žude, koje osjećaju da se ne uklapaju u konvencionalne društvene strukture, koje strahuju od neuspjeha, nemaju povjerenja i strogo kritiziraju sebe.
Povezane emocije: Strah, gnjev, tjeskoba, frustracija, stid.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.
Što valja promijeniti: Misli i stavove.
Depresija
Opći opis: Depresija se najčešće pojavljuje uslijed remećenja normalne životne ravnoteže, gubitka, sukoba ili traume, a smatra se da nije jedinstvena bolest ili stanje, već posljedica više poremećaja raspoloženja različitog intenziteta. Medicinski uzrok depresije teško je ustanoviti, ali ako ju razmotrimo s psihološkog stajališta, možemo opaziti predvidljive misli i emocije.
Psihološke implikacije: Prema svjetonazoru oboljelih, ljudi i život su ih iznevjerili pa nemaju od koga primiti emocionalnu potporu. Osjećaju se usamljeno i napušteno te se ponašaju kao žrtve okolnosti. Smatraju da nemaju nadzor nad onim što im se događa. Reagiraju, umjesto da svoj put uzmu u svoje ruke. Smatraju da je sve protiv njih i da život za njih nije onako divan kao što se priča. Njihov se svijet smanjuje jer se povlače od njega, a mogu i potpuno izgubiti entuzijazam za sudjelovanje u njemu. Sve im predstavlja napor, čini im se teško ili da nije vrijedno truda. Osjećaju se praznima iznutra i bez emocija.
Povezane emocije: Žalost, tuga, očaj, bespomoćnost, beznađe.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Obrasce.
Dijabetes
Opći opis: Dijabetes je poremećaj kod kojega je razina glukoze (šećera) u krvi abnormalno visoka jer tijelo ne oslobađa inzulin ili ga ne iskorištava primjereno. Dva su tipa dijabetesa – tip 1 i tip 2, koji je učestaliji. Ljudi s dijabetesom tipa 1 proizvode malo inzulina ili ga uopće ne proizvode. Kod dijabetesa tipa 2 gušterača i dalje proizvodi inzulin, ali tijelo razvija otpornost na njegovo djelovanje, što dovodi do pomanjkanja. Pretilost i obiteljska genetika povećavaju rizik od tipa 2.
Psihološke implikacije: Ovi ljudi osjećaju da im izmiče slatkoća života, a opterećenost narušava njihovu sposobnost uživanja. Rađa se sklonost pribjegavanju drugim stvarima s ciljem postizanja unutarnjeg nezadovoljstva, a to je u mnogim slučajevima hrana. Ipak, hrana koja zadovoljava njihove psihološke žudnje nije nužno i hrana koja pogoduje zdravlju tijela. Psihološki uzroci dijabetesa povezani su s osjećajima nedostatka, strasti, ljubavi, sreće, radosti, obilja, nade i sposobnosti nalaženja jednostavnih užitaka te osjećaja radosti u njima. Ovi su ljudi skloni žudjeti za onime što je bilo i živjeti u prošlosti. Izražavaju duboko nezadovoljstvo životom i vjeruju da ne zaslužuju da njihove potrebe budu zadovoljene. Smatraju da nisu dostojni užitaka koje život nudi. Ogorčeni su, osjećaju se jadno i pate od niskog osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja.
Povezane emocije: Žalost, tuga, krivnja, zabrinutost, bezvoljnost, ogorčenost, bespomoćnost.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba tijela – povezati se s drugima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Stavove i obrasce.
Fibromiom
Opći opis: Fibromiomi su nekancerozne mase koje rastu u sluznici maternice i tkivu dojke. U maternici su neopazivi sve dok ne narastu toliko da stvaraju probleme kao što je obilno menstrualno krvarenje. Tada mogu prouzročiti bol u trbuhu i zdjelici. U dojkama se javljaju pomični, gumasti čvorići koji se pojavljuju kao male kvržice. Skrb za jetru može spriječiti nastanak fibromioma.
Psihološke implikacije: Fibromiomi su toksična odlagališta emocija usmjerenih prema sebi: gnjeva, stida, zamjeranja, razočaranja. To su spremišta starih emocionalnih rana koje hrane strahovi od napuštanja i izdaje. Prisutni su i jaki osjećaji manjkavosti te osjećaj da nismo dovoljno dobri. Prisutni su i problemi odbacivanja s jednim roditeljem: u slučaju majke posrijedi je frustracija zbog nesposobnosti da joj udovoljimo ili da postignemo njezino odobravanje. U slučaju oca posrijedi je problem izbjegavanja te kritiziranja zbog pretjerane emocionalnosti, ili je otac postavio nerealna očekivanja koja su urodila abnormalnim ponašanjem. Žene koje imaju fibromiome bore se s pitanjima osobne moći i teškoćama vezanim uz vlastitu vrijednost. Doima se da koliko god se trudile, to nikad nije dovoljno. Kao da se neprestano moraju dokazivati kako bi postigle željeno prihvaćanje i poštovanje. Perfekcionistice su, i pred sebe i druge ljude postavljaju nerealna očekivanja.
Povezane emocije: Gađenje, razočaranje, gnjev, žalost, tuga, stid, bijes, nesnošljivost.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Obrasci.
Fibromijalgija
Opći opis: Fibromijalgija je artritična bolest mišićnog sustava i njegovih sastavnica: fascije – tanke, prozirne, polutekuće tvari koja drži mišiće, živce i tkiva na okupu; tetiva, koje povezuju mišiće s kostima, i ligamenata, koji povezuju kosti. Najveći dio nelagode i boli povezane s fibromijalgijom proizlazi iz fascije koja je odgovorna za uklanjanje toksina i drugih nepotrebnih otpadnih tvari iz mišića i tkiva.
Psihološke implikacije: Ljudi s fibromijalgijom bore se s pitanjima vezanim uz nedostatke – nedostatak osobne moći, ljubavi prema sebi, vlastite vrijednosti, sposobnosti, sredstava (vremena i novca) i potpore. Osjećaju se odvojeno od svijeta, kao da su autsajderi koji gledaju druge kako žive u zdravlju i sreći. U sebi nose duboko zamjeranje i frustraciju jer im se čini da nisu sposobni ostvariti svoje želje i snove. Kao da su zaglavili i koliko god se trudili, ne uspijevaju napredovati. Smatraju da je život borba i da je težak. Skloni su susprezati svoje emocije i potiskivati stare emocionalne povrede. Osjećaju se zarobljeno, često su u negativnoj vezi ili na lošem radnom mjestu i plaše se poduzeti korake potrebne za promjenu. Teško im je zadržati uzemljenost u stvarnosti. Lakše im je gledati kroz prizmu vlastite mašte nego vidjeti ono što uistinu jest. Ti ljudi lako pokleknu pod zahtjevima života; smatraju ih neprijateljskim, a ljude smatraju bezobzirnima. Bore se s nasiljem i neprijateljskim stavom svijeta te ne shvaćaju zašto se svi jednostavno ne slože i ne prihvate jedni druge umjesto da izazivaju sukobe i stvaraju emocionalnu bol. Umjesto da se kreću sa strujom, oni se opiru, a umjesto da rješavaju probleme, nose ih okolo u mišićnim fascijama.
Povezane emocije: Nezadovoljstvo, krivnja, zabrinutost, bespomoćnost, beznađe, očaj, razočaranje.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom; potreba tijela – povezati se s drugima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Misli i obrasce.
Herpes zoster
Opći opis: Virus herpes zoster potječe iz obitelji kojoj pripada i virus uzročnik vodenih kozica. Očituje se u obliku kožne erupcije akutnih upaljenih, preosjetljivih, bolnih mjehurića koji se pojave na trupu, duž perifernog živca. Posrijedi je akutna infekcija živčanog sustava. Aktivan virus uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, bol u mišićima i jaku bol zahvaćenog dijela tijela.
Psihološke implikacije: Ove osobe imaju osnovnu misao da nikada nije onako kako bi trebalo biti. Žive u kroničnoj frustraciji i razočaranju. Lako se uznemire ako se situacija ne odvija onako kako oni žele. Skloni su krajnje pomno pristupati zadacima, ljudima i životu jer strahuju da će se sve raspasti. Bijesni su zbog gubitka potpore i novca, a tjeskobni i napeti zbog života i odnosa. Smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrotu te da iz njih cijede zadnju kap energije. Toliko su usredotočeni na svoje tjelesne potrebe da se osjećaju odvojeno od vlastite duhovne prirode. Kad su preopterećeni, izoliraju se, izbjegavaju interakcije i prepuštaju samosažaljenju. Ako ne ispune vlastita očekivanja, okreću se protiv sebe. Osuđuju i kritiziraju se do te mjere da stvaraju autodestruktivno ponašanje. Očajnički žele dokazati da su sposobni uspjeti i ostvariti svoje snove te da to mogu učiniti bez ičije pomoći, što je istinsko proturječje jer zapravo očekuju da im drugi pomažu i pružaju potporu.
Povezane emocije: Razočaranje, gnjev, frustracija, stid, krivnja, zabrinutost.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Obrasce.
Kandidijaza
Opći opis: Kandida je gljivica koju nalazimo u crijevima i koja normalno živi u zdravoj ravnoteži s drugim bakterijama i gljivicama iz tijela. Međutim, kad se pH vrijednost poremeti, uvjeti u crijevima se promijene i nastaje savršeno okruženje za brzo množenje ove gljivice. Imunološki sustav slabi, a njegova je sposobnost održavanja ravnoteže gljivica i bakterija narušena. Posljedica narušene ravnoteže je kandidijaza, gljivična infekcija koja se može pojaviti u području vagine ili mokraćnog mjehura, sistemski zahvatiti cijelo tijelo ili se očitovati kao oralna kandidijaza.
Psihološke implikacije: Kandidijaza odražava emocionalni stres zbog odnosa, osobito s majkom. Ovi ljudi osjećaju da ne primaju potporu i da ih drugi ne cijene i ne vole. Postaju ogorčeni i mrzovoljni. Pesimistični su i skloni optuživati druge za nesreće u svom životu. Osjećaju bespomoćnost, gađenje i gnjev prema sebi i prema ljudima koji ih okružuju. Budući da je odnos s majkom vrlo važan za emocionalni razvoj, ako ne postoji čvrsta veza pojavljuje se snažan osjećaj manjkavosti te sklonost ovisnostima poput ovisnosti o hrani, trošenju, a katkad čak i kockanju. Ove osobe ovisnostima nastoje ispuniti emocionalnu prazninu koju osjećaju. Sklone su napadima depresije, a prisutna je sklonost potiskivanja emocionalnih povreda i uskraćivanja užitka ljubavi ili brižnog odnosa.
Povezane emocije: Žalost, tuga, mržnja, strah od napuštanja.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Obrasce.
Slijedi nastavak nekih od najčešćih bolesti i njihovih skrivenih značenja na dubljim razinama, prema knjizi „Iscjeljenja se događaju uz vašu pomoć“ Carol Ritberger.
Migrena
Opći opis: Migrena je glavobolja karakterizirana pulsirajućom, jakom boli na jednoj strani glave, praćena mučninom, osjećajem hladnoće, povračanjem, slabošću, vizualnim poremećajima i vrtoglavicom. Može biti genetska ili prouzročena prehrambenim alergijama, natrijevim glutamatom, umjetnim zaslađivačima, hormonskom neravnotežom, promjenama vremena ili pomanjkanjem serotonina.
Psihološke implikacije: Osobe koje pate od migrene u pravilu su pretjerano ambiciozne, teže besprijekornosti, samokritične, osjetljive na kritiku, neprestano tjeskobne i sklone potiskivanju emocija. Kao da su na rubu vrenja i neprestano u stanju napetosti. Osjećaju se preopterećeno životnim odgovornostima i katkad se jednostavno požele udaljiti od svih. Lako ih zaslijepe tuđi postupci i osjećaju kao da su u „mraku“ te ne znaju što se oko njih događa. Žive u strahu od odbacivanja i napuštanja. Perfekcionisti su i vjeruju da se moraju dokazati kako bi drugima bili potrebni i kako bi im se svidjeli. Lako podliježu frustraciji i razljute se gotovo do bijesa ako netko od njih očekuje da učine nešto, a ne pruži im informacije ili oruđe potrebno da to ostvare. Ne vole da im drugi govore što im je činiti, kako da nešto učine ili da im zapovijedaju.
Povezane emocije: Gnjev, bijes, zamjeranje, frustracija, prezir, gađenje, strava, stid.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.
Što valja promijeniti: Stavove i misli.
Moždani udar
Opći opis: Moždani udar je zastoj dotoka krvi u mozak uslijed kojega stanice mozga odumiru gdje god je došlo do zastoja. Čimbenici koji pridonose moždanom udaru mogu biti nepravilan rad srca, visok krvni tlak, dijabetes, visoka razina kolesterola u krvi, pretilost, pušenje, pretjerane količine soli i stres. Muškarci su u pravilu podložniji moždanom udaru nego žene.
Psihološke implikacije: Ovi su ljudi zabrinuti, uzrujavaju se i nailaze na teškoće s povjerenjem. Često su agresivni, skloni dominaciji, svadljivi i neumoljivi u svojoj potrebi za nadzorom. Naprasiti i usredotočeni na probleme umjesto na rješenja. Frustrirani zbog ljudi koji kažu da će nešto učiniti ali to ne učine, zbog čega im je teško predati dužnosti drugima. Imaju kompulzivnu potrebu postizati sve više, ali su ogorčeni ako moraju snositi teret odgovornosti za nekoga. Oni su ili na vrhuncu ili vrlo duboko, što znači da proživljavaju velike emocionalne uspone i padove. Kad dosegnu dno, zaokupe ih negativne misli koje sputaju mozak i izobličuju njihovo viđenje vanjskog svijeta. Doživljavaju ga kao nesigurnog i pokušavaju se izolirati kako bi se zaštitili. Skloni su depresiji i teško prihvaćaju promjenu. Potrebno im je imati moć nad svojim okruženjem i agresivni su u nastojanju da je ostvare. Tajnoviti su i potiskuju osjećaje jer se plaše ranjivosti. S moždanim udarom povezani su i strah od nepoznatog, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.
Povezane emocije: Gnjev, bijes, frustracija, zamjeranje, nesnošljivost, strava.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim svijetom.
Što valja promijeniti: Misli.
Multipla skleroza
Opći opis: Kod multiple skleroze posrijedi je propadanje mijelinske ovojnice koja štiti živce. Ovojnica se upali i počinje gubiti funkciju pa dolazi do kratkog spoja u električnom protoku te do upale živca. Ponavljanje takvog nadraživanja uzrokuje sklerozu (otvrdnjavanje) i premda se ovojnica normalno obnavlja, oštećenje se događa prebrzo za proces iscjeljivanja. Multipla skleroza je degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja može napredovati polako te na neko vrijeme čak nestati i ponovno se vratiti. Posrijedi je autoimuni poremećaj koji je, čini se, povezan s virusom herpes zostera i Epstein-Barr virusom.
Psihološke implikacije: Najčešća implikacija je bolesnikova nesposobnost da vjeruje samom sebi, svojoj intuiciji ili procesu života, da će imati ono što mu je potrebno za preživljavanje. Prisutna je sklonost osjećaju neposjedovanja nadzora pa je osoba pretjerano usredotočena na raspored i planiranje. Odlučna je, tvrdoglava i mentalno kruta te vjeruje da je uvijek u pravu i da svi drugi griješe. Opire se promjeni sve dok potpuno ne shvati što ta promjena obuhvaća i kako će utjecati na nju. Ovi ljudi iskazuju opsesivno-kompulzivno ponašanje. Smatraju da su jedini odgovorni za rješavanje tuđih problema, ali kad ih se zamoli za pomoć ljute se i smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrodušnost. Skloni su pretjerano analizirati situacije i probleme, zbog čega postanu mentalno sputani i neodlučni te se plaše učiniti bilo što u strahu da će pogriješiti. Radije bi ostali gdje jesu i izbjegavali odluke nego učinili grešku koju će kasnije zažaliti. Paraliza analize za njih je učestao problem.
Povezane emocije: Tjeskoba, gnjev, tuga, gađenje, strava, užas, strah od nepoznatoga, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.
Nesanica
Opći opis: Nesanica obuhvaća razne poremećaje spavanja kao što su otežano ulazak u san, učestala buđenja, teškoće pri povratku u san i prerano buđenje.
Psihološke implikacije: Tri su glavna straha koji pridonose nesanici:
1. strah od nepoznatog (neposjedovanje nadzora)
2. strah vezan uz opstanak (sigurnost)
3. strah od napuštanja (nedostatak osjećaja voljenosti).
Ljudi koji pate od nesanice u pravilu se bore s problemima povjerenja, češće prema sebi nego prema drugima, što stvara osjećaj nezadovoljstva i jada. Situacija nikada nije ispravna ili onakva kakva bi trebala biti, ili nikad nemaju dovoljno vremena ili novaca. Emocionalno su iscrpljeni i pojedinosti ih lako preopterete. Imaju beskrajan popis zadataka koje bi trebalo obaviti, ali koliko god se trudili, nikako ne uspijevaju obaviti sve što je potrebno. Taj golemi popis zadataka ih izjeda, što oslabljuje njihov imunološki sustav te ih čini podložnima kroničnim bolestima povezanim sa stresom. Njihova uobičajena pritužba jest da nemaju ravnotežu u svom životu. Stres je uobičajen, a ako imaju slobodnog vremena umjesto da se opuste, oni ga ispune kućanskim poslovima ili nekim drugim aktivnostima. Povezane emocije: Žalost, strah, zabrinutost, zamjeranje. Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom. Što valja promijeniti: Misli.
Plantarni fascitis
Opći opis: Plantarni fascitis je čest uzrok boli u stopalu i peti. Posrijedi je kronični upalni problem prouzročen ozljedom ili pretjeranim istezanjem plantarnog ligamenta. Budući da plantarna fascija nije elastična, uslijed ponavljanog istezanja nastaju mikroskopske napukline, koje se potom upale. Uslijed istezanja napete fascije u napuklinama se taloži kalcij. Ako se problem ne riješi, odnosno ako se plantarni ligament ne stabilizira i zaštiti, kalcij se sve više taloži i stvara koštana izbočenja. Ovo je stanje uobičajeno kod ljudi koji mnogo vremena provode na nogama, plešu, redovito koriste pokretnu traku i trče.
Psihološke implikacije: Plantarni fascitis nosi dvije različite poruke. Prva je vezana uz osjećaj zaglavljenosti i strah od vlastitog napretka. Dio problema je u osjećaju da ne primaju potrebnu potporu, ali ju ni ne traže. U najvećoj su mjeri motivirani onime što je hitno umjesto onime što je važno, uslijed čega jača duboko zamjeranje. Teško im je zaključiti situacije i dovršiti poslove. Muči ih strah od nepoznatog i zbog toga se osjećaju ukopano. Nisu sigurni tko su i što moraju poduzeti da bi se nešto dogodilo. Ne osjećaju se uzemljenima u stvarnosti i u raskoraku su sa svijetom. Žive u svom mentalnom svijetu i teško im je održavati prisutnost u sadašnjem trenutku. Druga je poruka vezana uz njihovu sklonost nezadovoljstvu, zbog čega se pretjerano naprežu i prisiljavaju činiti i postizati više. Plaše se predugo ostati na jednom mjestu jer strahuju da će život proći kraj njih. U ostvarenju svojih ciljeva su nepokolebljivi i jure od jedne situacije do druge. Prema njihovom viđenju: ako je malo dobro, mnogo je bolje.
Povezane emocije: Zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, gađenje.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.
Problemi sa štitnom žlijezdom, smanjena funkcija štitne žlijezde
Opći opis: Hipotireoza je stanje smanjene aktivnosti štitne žlijezde, koja ne proizvodi dovoljno hormona da bi zadovoljila zahtjeve tijela, zbog čega metabolizam usporava. Hashimotova bolest je najčešći uzrok nedovoljne aktivnosti štitne žlijezde te najčešći uzrok guše, tj. povećanja štitne žlijezde.
Psihološke implikacije: Ovi se ljudi plaše zauzeti za sebe i izraziti svoje potrebe. Muče ih osjećaji manjkavosti i smatraju da svi mogu biti uspješni osim njih, jer situacija nikad nije pogodna – nikad nije pravo vrijeme ili mjesto. Skloni su prepuštati se samosažalijevanju i teško im je isplivati iz životnog mrtvila. Uspjeh je za njih nešto što im neprestano izmiče, koliko god se trudili. Osjećaju kao da su u raskoraku sa svijetom i kao da se nikako ne uklapaju. Skloni su susprezati emocije i vrlo su tajnoviti. Njihova metafora glasi: „Govorim kako se osjećam, ali me nitko ne sluša.“ Duboko su ogorčeni jer ih nitko ne čuje ili ne mari za njih. Osjećaju se usamljeno i bez potpore. Žele steći poštovanje, ali potkopavaju sami sebe. Pate od niskog samopoštovanja i mukotrpno nastoje postići prihvaćanje drugih.
Povezane emocije: Tuga, očaj, frustracija, usamljenost, malodušnost.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.
Prostata
Opći opis: Prostata je žlijezda veličine oraha koja proizvodi tekućinu za prenošenje spermija. Regulira protok urina iz mokraćnog mjehura i premda većina muškaraca nije sklona razgovarati o zabrinutosti zbog problema s prostatom, znatno ih opterećuje jer su muška inačica raka dojke.
Postoje tri osnovne vrste problema s prostatom: 1. povećanje prostate zvano benigna hiperplazija prostate 2. prostatitis ili bakterijska infekcija 3. rak prostate.
Psihološke implikacije: Ovi muškarci sebe shvaćaju kao samodostatne, odnosno vjeruju da se ne moraju oslanjati na druge. Teško im je izražavati emocije jer to smatraju znakom slabosti. Prisutan je stid zbog neispunjavanja tuđih očekivanja ili neodgovornosti; vjeruju da su na određeni način podbacili u svojoj ulozi skrbnika i zaštitnika. Osjećaju da su razočarali one koje vole, što se može očitovati kao impotencija. Potisnute su emocije gnjeva, krivnje i žalosti koje mogu nastati kao posljedica razvoda, gubitka radnog mjesta ili slabog zdravlja. Smatraju se neučinkovitima i nemoćnima te osjećaju da više nisu korisni. Problemi s prostatom u starijim godinama često su posljedica preuzimanja snažne muške uloge rano u životu, na što ih prisiljavaju majke koje svoje sinove potiču susprezati emocije i ponašati se kao muškarci na koje mogu biti ponosne. Majčina očekivanja nisu im dopustila naučiti izražavati se na zdrav način. Odnosi s očevima sklonima nadzoru i dominaciji također inhibiraju sposobnost razvijanja pozitivnih načina izražavanja emocija.
Povezane emocije: Stid, krivnja, žalost, tuga, razočaranje, gnjev, ravnodušnost.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba tijela – povezati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.
Što valja promijeniti: Stavove i obrasce.
Rak
Opći opis: Rak je mutacija stanice koja je izgubila svoje normalne zone pa je počela neregulirano rasti. Može zahvatiti bilo koje tkivo u organu. Budući da malformirane stanice rastu neuobičajno brzo, stvaraju masu kanceroznog tkiva koja zadire u susjedna tkiva, zbog čega rak može metastazirati u druge dijelove tijela. Vjerojatnost za njegov nastanak veća je kad imunološki sustav ne funkcionira pravilno.
Psihološke implikacije: Alopatska i bihevioralna medicina slažu se po pitanju ove bolesti: smatraju je bolešću ljubaznih ljudi, što znači da su joj podložniji ljudi koji potiskuju svoje osjećaje i emocionalne potrebe, koji su skloni izbjegavati sukobe pod svaku cijenu (čak i na vlastitu štetu) i ne zahtijevati ništa od drugih jer ne žele biti doživljeni kao teret ili kao previše potrebiti. Tipovi osobnosti skloni raku su oni koji osjećaju da emocionalnim potrebama drugih moraju dati prednost pred svojim vlastitim potrebama. Iako se samoprijegor smatra poželjnom i hvalevrijednom osobinom, kod ovih je osoba posrijedi sklonost obuzdavanju izražavanja emocija, osobnih potreba i želja. Takvo ponašanje potiče stav mučeništva te podupire strahove od napuštanja i odbacivanja. Kad oboljele od raka upitate zašto se žele iscijeliti, među najčešćim odgovorima je želja da budu zdravi za svoje supružnike i djecu, malokad za sebe. Čini se da tuđim potrebama daju prednost pred svojima čak i kad je njihov život u pitanju.
Povezane emocije: Usamljenost, beznađe, bespomoćnost, pesimizam, zamjeranje, nemoć.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.
Što valja promijeniti: Stavove.
Reumatoidni artritis
Opći opis: Reumatoidni artritis je autoimuni poremećaj uslijed kojeg imunološki sustav pogrešno protumači dio tijela kao neprijatelja (kao što je kolagen u vezivnom tkivu zgloba) pa ga napadne. Kolagen se razgrađuje i zamjenjuje ga ožiljno tkivo, koje zglob čini ukočenim ili nepokretnim. Među čimbenicima koji pridonose njegovu nastanku mogu biti genetika, virusne i bakterijske infekcije, prehrambene alergije, kronična upala, slabost nadbubrežnih žlijezda te duže uzimanje aspirina i kortizona.
Psihološke implikacije: Prvi emocionalni čimbenik koji pridonosi nastanku reumatoidnog artritisa jest nezadovoljstvo životom, samim sobom, odnosima, vlastitim tijelom i zdravljem. Osoba oboljela od reumatoidnog artritisa život smatra teškim i osjeća se razapeto između sebe i tuđih potreba. Prisutna je sklonost pasivno-agresivnom ponašanju. Depresija je učestala, kao i osjećaj emocionalne ranjivosti. Život im je težak zbog unutarnjeg previranja i stalnog emocionalnog nemira, opterećen dugotrajnom napetošću i nikada onakav kakvog očekuju. Sebe doživljavaju kao zaglavljenog i nesposobnog napredovati, za što krive druge, okolnosti ili zlu sreću koja ih drži na mjestu. Ljute se na sebe i napadaju se u svojim unutarnjim dijalozima. Pate od kroničnog gnjeva i zamjeranja. Umjesto da raspravljaju o problemima odgovornima za ove emocije, potiskuju ih vjerujući da je bolje šutjeti nego stvarati nove probleme.
Povezane emocije: Gnjev, ogorčenost, zamjeranje, krivnja, gađenje, tjeskoba.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.
Što valja promijeniti: Stavove.
Sindrom kroničnog umora
Opći opis: Sindrom kroničnog umora nekoć se smatrao primarno prouzročenim općim umorom uslijed pretjeranog rada ili duljih razdoblja stresa, ali današnja istraživanja otkrivaju da je zapravo posljedica autoimunog poremećaja koji, zanimljivo, više pogađa žene nego muškarce. Iako nije potvrđeno, smatra se da je uzrok Epstein-Barr virus, odgovoran za mononukleozu, jer su im mnogi simptomi zajednički.
Psihološke implikacije: Najčešći dublji uzrok sindroma kroničnog umora jest frustracija zbog mentalne preopterećenosti te činjenica da osoba nikad nema vremena za ono što je važno. Oboljeli pate od onoga što dr. Stephen Covey, autor djela „Sedam navika uspješnih ljudi“ naziva „ovisnosti o hitnosti“, što znači da ih pokreće potreba za obavljanjem onog što je hitno umjesto onoga što je bitno. Ljudi oboljeli od sindroma kroničnog umora bez iznimke govore kako su prije bolesti osjećali da ne upravljaju svojim životom, da su preopterećeni, emocionalno obamrli i jurili od jedne obveze na drugu ne nalazeći vremena za uživanje u životu. Žalili su se da im ljudi crpe energiju, da uvijek uzimaju, a ništa ne daju zauzvrat. Nisu imali vremena za ono što su voljeli. Umjesto toga, vrijeme su provodili odgovarajući na potrebe drugih. Boluju od onoga što se naziva „ne sindrom“, odnosno nisu sposobni reći „ne“ ako je nekom potrebna njihova pomoć. Teško predaju zadatke drugima i vjeruju da ništa neće biti učinjeno kako treba ili na vrijeme ako to sami ne učine.
Povezane emocije: Gnjev, zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, strah od izdaje.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati svojim životom.
Što valja promijeniti: Misli.
Srčani udar
Opći opis: Kod srčanog udara dotok krvi odjednom postane znatno ograničen ili prekinut pa srce prestaje funkcionirati. Ako se krv brzo ne vrati, srčani mišić odumire zbog nedostatka kisika.
Psihološke implikacije: Ovi ljudi žive s neprestanim i dugotrajnim stresom te iskazuju tipično ponašanje poput naprasitosti, agresivnosti, zahtjevnosti i velikog nezadovoljstva. Imaju potrebu upravljati ljudima i svojim okruženjem. Kao da se neprestano natječu sa samim sobom, teško prihvaćaju vlastite slabosti, postavljaju nerealna očekivanja a onda se prisiljavaju ostvariti svoje ciljeve. Gnjevni su, skloni zamjeranju, nesnošljivi, cinični, svadljivi i neumoljivi u ostvarenju ciljeva. Smatraju da je život težak i da napredovanje iziskuje mnogo naprezanja. Često doživljavaju napadaje tuge i osjećaju se prazno iznutra, kao da ih život mimoilazi. Osjećaju se izrabljeno, kao da ih ljudi iskorištavaju. Zamjeraju drugima jer moraju snositi odgovornost skrbi za njih. Bore se sa strahovima vezanim uz opstanak i nepoznato. Skloni su sumnjičavosti i u mnogim slučajevima ne vjeruju nikome, čak ni sebi. Nikad se ne žale zbog nedovršenih poslova, već umjesto toga uvijek tvrde da imaju previše posla. Žude za sporijim tempom, za kvalitetnijim životom i za vremenom u kojemu će uživati u onome što toliko marljivo priskrbljuju. Tvrde da ne uspijevaju postići ljubav, potporu ili uvažavanje koje im je potrebno.
Povezane emocije: Tuga, gnjev, zamjeranje, strah, izdaja, nesnošljivost, očaj.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.
Što valja promijeniti: Stavove.
Visoki kolesterol
Opći opis: Kolesterol je tvar srodna masnoći koju tijelo prirodno proizvodi i koja je presudna za normalne funkcije kao što je stvaranje novih stanica, izoliranje živaca i proizvodnja hormona. Jetra je odgovorna za proizvodnju kolesterola koji je tijelu potreban. Genetika, slab metabolizam, kronična upala i pretjerana konzumacija hrane koja začepljuje arterije pridonose stanju visokog kolesterola. Dvije su vrste kolesterola: HDL ili dobar kolesterol i LDL/VLDL ili loš kolesterol. VLDL je odgovoran za prijenos triglicerida – šećeru srodnih masnoća u krvi koje se najčešće očituju na bedrima i bokovima.
Psihološke implikacije: Ovi su ljudi gnjevni iznutra i imaju problem s povjerenjem. Vjeruju da ljudima nije stalo do njih i da ih samo iskorištavaju. Imaju probleme s nesigurnošću vezanom uz gubitak novca, radnog mjesta, stvari i zdravlja. Prisutna je sklonost cinizmu, sumnjičavosti, predrasudama i paranoji. Pretjerano su skloni kritiziranju i osuđivanju, tvrdoglavi i nerealni u očekivanjima. Lako se razljute te osjete frustraciju i gađenje kada drugi ne slušaju njihove prijedloge ili ne učine ono što smatraju ispravnim. Teško opraštaju i skloni su kipjeti iznutra, umjesto da izraze svoje emocije. U tim su stanjima mračni i mrzovoljni te im je teško reći bilo što pozitivno ili vidjeti nešto dobro u svijetu. Usredotočeni su na probleme i bave se njima do pretjerivanja. Teško im je pronaći radost u životu. Naprasiti su, pretjerano ambiciozni, skloni pretjerivanju, preopterećeni i previše rade. Malokad su zadovoljni onime što su postigli.
Povezane emocije: Gnjev, krivnja, stid, zamjeranje.
Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.
Što valja promijeniti: Misli.
Izvor: kvantni kod
Također, prema spisateljici Lisi Rankin, potiskivanje svog pravog Ja vodi u bolesti.
No Comments