Bježanje od tijela stvara proturječnost i sukob, što je preduvjet za nastanak bolesti. Kako ponovo uživati u svom tijelu, izliječiti psihu i vratiti dobro zdravlje?
Kako u tijelu nastaje neravnoteža?
U plemenitoj čovjekovoj namjeri da prevlada svoju nižu, animalnu prirodu, da se uzdigne iznad nje i ostvari vrhunce svojstvene samo ljudskom rodu često dolazi do pretjeranog posvećivanja „višim“, duhovnim aspektima ljudskog bića, što vodi do zanemarivanja onih „nižih“. S druge strane, o utjecajima materijalističkog pogleda na tijelo i svijet nije ni potrebno pisati; kada bi s istom pažnjom mjerili centimetre i kilograme naše pameti, dubinu svog bića i širinu životnog iskustva, naša bi stvarnost bila drugačija.
Povratak vlastitom tijelu, a ne bježanje od njega, put je prema davno zaboravljenim užicima, senzacijama i svim onim načinima na koje komuniciramo sa sobom i svijetom oko sebe, a koji se ostvaruju isključivo putem i posredstvom tijela.
Svako bježanje od tijela stvara sukob i proturječnost, a svaka neravnoteža s vremenom dovodi do posljedica koje za tijelo mogu biti pogubne. Negiranje i odbacivanje tijela i tjelesnih potreba znače bolest i smrt, a mi bismo trebali podržavati život.
Kako saznati bježite li od svog tijela?
Nekoliko je načina na koje sami remetimo vezu sa svojim tijelom.
1. Veza između hrane i tijela
Nepoznavanje ili negiranje veze između hrane, raspoloženja i razine i kvalitete energije koju od hrane dobivamo prvi je način zanemarivanja tijela i njegovih potreba.
Neadekvatnom prehranom uskraćujemo mu gorivo potrebno za sve zadatke koje pred njega stavljamo pa zbog smanjenje energije obično odustajemo od fizičke aktivnosti, što uzrokuje usporavanje, nazadovanje i starenje bez obzira na godine. Kao posljedica, javlja se nemogućnost uživanja u radostima koje bi nam život trebao pružati.
2. Uskraćivanje životnih zadovoljstava
Drugi način zanemarivanja tijela koje vodi u bolest je uskraćivanje životnih zadovoljstava – prestajemo osjećati svoje tijelo i zaboravljamo što mu godi, a iako smo živi, tijelo nam je uspavano.
Povlačenje u sebe, društvena izolacija, manjak energije i ideje kako se ponovo povezati sa sobom (ili s drugim, a da pritom ne osjetimo samo još veću prazninu) postaju pravi izazov. Čak i kad osjetimo podražaje ili dodire ne znamo kako na njih reagirati pa oni prestaju biti izvor ugode, zbog čega padamo sve dublje.
3. Potreba za samokažnjavanjem
Posljednji, i najgori udarac vlastitom tijelu zadajemo sami.
Nikad nam nije dovoljno dobro i nikad ne propuštamo priliku podsjetiti ga na to. Stalno ga imamo potrebu mijenjati, iscrpljivati, popravljati, a njegovu vrijednost mjeriti u milimetrima i milisekundama, zaboravljajući pritom najbitniju stvar – naše tijelo je prolazno i jednog dana ćemo ga izgubiti.
Kako nakon godina zanemarivanja i bježanja od svog tijela ponovo uživati u njemu?
Sredina se nalazi se u ravnoteži između fizičkog tijela i iskustava koja preko njega primamo te ostalih, nefizičkih tijela i njihovih iskustava (mentalnog, emocionalnog i duhovnog). Da bismo postigli ravnotežu, moramo ponovo uspostaviti sklad te prepoznati i priznati stanje u kojem se nalazimo.
Je li to umor, glad, stres…? Nezadovoljstvo, odvojenost, sram…? Kakav je osjećaj bio kad smo bili sretni…?
Proces je sveobuhvatan i puno je načina na koje možemo postići da se osjećamo bolje. Ipak, da bismo zaista vratili radost u tijelo i prestali od njega bježati, potrebno je promijeniti stav.
To što imamo tijelo, jedini je način da živimo baš tu i baš sada.
Ponekad su najveće istine i najjednostavnije.
Shvaćajući da jedino pomoću tijela možemo živjeti tu gdje živimo i u trenutku u kojem živimo, počinjemo otkrivati njegovu pravu bît.
Mi smo duhovna bića u fizičkom tijelu
Naše je tijelo savršeno upravo takvo kakvo jest, jer jedino uz njegovu pomoć, tj. njegovim posredstvom, možemo postojati i stvarati nova, prekrasna iskustva. To je njegova svrha i njegova namjena. To je njegova najveća vrijednost! Bez njega ništa od svega toga ne bi bilo moguće. A jedino što naše tijelo od nas treba je ljubav, prihvaćanje i poštovanje.
Naše tijelo je prekrasan, čarobni instrument pomoću kojeg svemir stvara najdivniju glazbu, najneobičnije kreacije i fantastična otkrića.
Tek kad ostvarimo ravnotežu između tjelesnog i duhovnog aspekta i ne isključujemo ni jedno u korist onog drugog već naučimo uživati u njihovom ispreplitanju, moći ćemo osjetiti svu punoću iskustva, a u tijelo vratiti radost i strast.
I tek tada shvatit ćemo svoju pravu bît, a to je da smo duhovno biće u fizičkom tijelu, dok poveznicu između njih čini sâm život.
Stoga volimo, živimo, i rastimo u svojoj cjelovitosti!
…i kao što novčić ima dvije strane, nijedna ne može opstati sama. Nijedna ne negira onu drugu, već zajedno čine cjelinu. Ili, drugačije rečeno – „istina je negdje u sredini“…
No Comments