Kako pronaći sigurnost u svijetu u kojem se čini „da imamo sve manje i manje uporišta za koja bismo se mogli uhvatiti, sve manje stvari koje bismo mogli držati posve ispravnima i istinitima, pouzdanima za sva vremena“? Poruka koju Alan Watts (1915. – 1973.), engleski pisac, govornik i priznati filozof 20. stoljeća prenosi u djelu „Mudrost nesigurnosti” (1951.) ponekad je bolno istinita ali neophodna, bezvremenska i jednako aktualna danas, kao i tada.
Možemo li, uopće, postići sigurnost?
U svijetu naizgled beskonačnih mogućnosti i promjenjive, nepredvidljive i katkad tjeskobne svakodnevice sigurnost je nešto čemu težimo više nego ikad. No, možemo li uopće postići sigurnost o kojoj sanjamo?
Poput yina i yanga, užitak i patnja samo su dvije strane istog novčiča – nijedna ne može postojati bez one druge. „Želimo li doživjeti snažne užitke, moramo se pripremiti i za velike patnje. Volimo zadovoljstva, a patnje mrzimo, no, čini se da prvo ne možemo imati bez ovog potonjeg.“
Bježanje od patnje uvijek znači i bježanje od užitka. Izbjegavanje suočavanja s činjenicom da ništa nije sigurno ni unaprijed zadano pretvara nas u pticu zatočenu u zlatnom kavezu, sputanu strahom – ne samo od onoga što donosi sutra, već i od onoga što se može dogoditi danas. Kavez znači sigurnost, ali i strah i smrt, dok izlazak iz njega znači nesigurnost, ali i slobodu, to jest život.
„Ovisi li sreća uvijek o nečemu što se očekuje od budućnosti, tada progonimo neku divlju svjetlost koja neprestano izmiče našem dosegu i nestaje u bezdanu smrti.“
Prihvaćanjem kratkotrajnosti i promjenjivosti svijeta kao dijela i bîti njegove životnosti i ljepote otvaramo se prema mogućnosti za neslućene vrhunce koji nas čekaju iza ugla, ali samo ako smo spremni prihvatiti patnju koja uz njih dolazi. Neprihvaćanje patnje razlog je podijeljenosti unutar nas samih, tog sukoba i kolebanja između suprotnih osjećaja koji nastaju razmišljanjem o budućem iskustvu.
Mušice uhvaćene u med
Ovaj unutarnji sukob je ono što nas priječi da zakoračimo u nepoznato i da se realiziramo u potpunosti, jer razmišljanje o njemu aktivira naš mehanizam samozaštite praćen pitanjem – a što ako bude bolno?
„Čini mi se da smo pomalo nalik mušicama uhvaćenim u med. Život nam je sladak pa ne želimo odustati od njega, a opet – što se više zaplićemo u nj, to smo više uhvaćeni u zamku, ograničeni i frustrirani. Volimo ga i mrzimo istovremeno.“
Volimo sve ono zbog čega se osjećamo živi, no malo koristi imamo od svih tih iskustava ako ih ne proživimo u potpunosti i ako smo umjesto na ono što se događa sada usmjereni na ono što će se (a možda ni neće) dogoditi sutra. Živimo svoj život gledajući prema naprijed, u projekciju budućnosti koja postoji samo u našem umu (stoga nije ni stvarna) ili gledajući unazad, prebirući i hraneći se svojim sjećanjima.
„Malo je koristi od toga što smo sposobni sjećati se i predviđati, ako nas to čini nesposobnima da živimo puninom života u sadašnjosti.“
Zbog te nepredvidljivosti ili misterija života koji „nije problem kojeg treba riješavati, nego stvarnost koju treba iskusiti“, život nam je i gorak i sladak istovremeno. No, najvažnije od svega, naš život je neodloživ i treba ga iskusiti u ovom trenutku. „Možda je najgora stvar vezana za ovo naše drugo „ja“, za prirodu i svemir ta, da ga nikada ne možemo „odložiti“. Ono je poput prelijepe žene koje se nikad nećemo dočepati, i čija je privlačnost upravo u njenoj neuhvatljivosti.“
Ljepota nesigurnosti
Stoga je potrebno otvoriti svoj um i udahnuti miris nesigurnosti koja prožima čak i samu sadašnjost. Ne postoji ništa što možemo potpuno isplanirati, predvidjeti ili smatrati unaprijed određenim. Ne postoji stalni, nepromjenjivi obrazac na koji se možemo osloniti. Ali ono što možemo napraviti suprotno je življenju u strahu i strepnji – možemo se opustiti, prepustiti, uskladiti svoj unutarnji svijet s vanjskim, otvoriti svoj um i napokon zakoračiti u Istinu.
„Istina se otkriva uklanjanjem svega što joj zaklanja svijetlo, i to je umjetnost koja nije daleko od kipa što ga stvara umjetnik, ali ne izgrađujući ga, nego oblikujući otkidanjem viška materijala s njega.“
No Comments